P: Imam tibetskog španijela (8 god.), zadnjih mjesec dana povremeno povraća (žuta tekućina, poput kiseline) i krvavi proljev. Bili smo kod veterinara u par navrata, dobio bi neke dvije injekcije i 2 tablete. Neko vrijeme se smirilo, a danas opet. Inače, nema temperaturu, veseo je i ima apetit. Više ne znam kako mu pomoći, zato se obraćam Vama! Hvala, Sanja

O: Prema definiciji, proljev je pojava učestale defekacije, praćena povećanim volumenom i vlažnosti fecesa. Redovito se klinički javlja u bolesti probavnog sustava, osobito tankog i debelog crijeva, ali i kod bolesti drugih organa poput gušterače, jetre, bubrega, kao i kod nekih metaboličkih poremećaja kao što je poremećena funkcija štitnjače.

Proljev se dijeli prema trajanju na akutni i kronični. Akutni se naglo javlja i traje kratko (do tri tjedna ili kraće), a stolica je vodenasta s primjesama sluzi. Prate ga opći simptomi - gubitak apetita, potištenost i povraćanje, a nekad i povišena temperatura, dehidracija i bolnost. Većinom je blagog tijeka i prolazi relativno brzo.

Kronični proljev  je karakteriziran  duljim trajanjem (tri tjedna i duže) ili periodičnom pojavnošću.

Obavezno moramo ustanoviti uzrok te ga liječiti prema specifičnoj dijagnozi, nikako samo simptomatski. Uzroci su različite upale, crijevni paraziti, bakterijske i gljivične infekcije, bolesti gušterače, jetre  i drugo.

Prema mjestu nastanka može biti u tankom crijevu i onda je voluminozan, sluz je rijetko prisutna, feces može biti različite boje (krem-smeđa, ciglasto-crvena, zelenkasta…) uz prisustvo neprobavljene hrane. Hitnost i učestalost nisu prisutni, osim kod vrlo teške ili akutne bolesti, a moguće je i povraćanje kod težih upalnih promjena. Kod poremećene apsorpcije ili digestije moguća je nadutost i gubitak težine. Ako je vezan za debelo crijevo, volumen je normalan ili nešto povećan, sluz je često prisutna, nema neprobavljene hrane. Varijacije boje su rijetke, osim mogućeg prisustva svježe krvi. Prisutni su hitnost, grčevi, znatno povećana učestalost defeciranja. Gubitak težine se rijetko javlja kao i povraćanje. Nadutost se ne javlja.

Kod postavljanja dijagnoze služimo se anamnestičkim podacima, koji uključuju pitanja o trajanju, prehrani, apetitu, povraćanju, izgledu stolice, učestalosti defeciranja, količini i izgledu fecesa i slično, dok klinički pregled uključuje općeniti izgled životinje, tjelesnu težinu, izgled dlake, opće ponašanje i druge vanjske značajke. Hematološka i biokemijska pretraga krvi jedna je od osnovnih metoda dijagnostike, a njome se služimo da bismo odredili metabolički status životinje i stanje pojedinih unutarnjih organa. Pretraga stolice jedna je od važnijih pretraga, a uključuje makroskopsku, parazitološku, mikroskopsku, bakteriološku i mikološku pretragu.

Terapija je simptomatska, što uključuje dijetalnu prehranu sa prethodnim postom u trajanju od 24 sata.

Za akutni proljev treba davati hranu bogatu bjelančevinama (na primjer, piletina bez kosti i kožice) s lako probavljivim ugljikohidratima (kuhana riža), bez masti, dok je za kronični proljev potrebna detaljnija obrada pacijenta da bi se utvrdio točan razlog proljeva i tako odredila točna dijeta. Nadoknada tekućine  je neophodna, osobito kod akutnog proljeva i kod mladih životinja. Tekućinu kod blažih oblika proljeva nadoknađujemo preko usta, dok je kod težih oblika potrebna infuzija.

Lijekovi uključuju preparate za zaustavljanje proljeva, preparate sa zaštitnim učinkom na crijeva, protuupalne lijekove, lijekove protiv grčeva i slično. Osim toga, mogu se davati antibiotici i to kod dokazane infekcije crijeva sa bakterijama i rikecijama kao uzročnicima proljeva, odnosno kod težih oštećenja sluznice gdje postoji mogućnost otrovanja ili sepse.

Etiološka ili uzročna terapija je točna terapija određenog uzroka bolesti, kao što je operacija vađenja stranog tijela, davanje preparata gušterače koji manjkaju ili primjena ciljanog antibiotika nakon postavljanja antibiograma.

U slučaju kada je proljev dugotrajan ili se često vraća nakon razdoblja sa normalnom oblikovanom stolicom , možemo reći da životinja ima kronični proljev. Kao i kod akutnog proljeva, ovisno o dijelu crijeva koji je zahvaćen, kronični proljev ćemo kvalificirati kao enteritis ili kolitis, a u slučaju kada promjene zahvate sve dijelove crijeva govorimo o  enterokolitisu. Svaki od ovih oblika klinički će se očitovati nekim od gore navedenih simptoma tipičnih za bolesti tog dijela probavnog sustava.

Kao i kod akutnog proljeva u određivanju uzroka proljeva prvo je potrebno isključiti pogreške u prehrani te crijevne parazite (posebno Giardia i Trichuris), o čemu možete više pročitati u prijašnjem odgovoru, naslovljenom Mekana stolica psa / Giardoza (Giardia).

Kada smo isključili sve poznate uzroke proljeva i u situaciji kada životinja ne reagira na uobičajeno liječenje, postoji opravdana sumnju da životinja ima neki oblika UBC-a (upalna bolest crijeva) - (eng. IBD). UBC je jedan od najčešćih uzroka kroničnog proljeva kod pasa i mačaka. Bolest se očituju trajnim ili povratnim simptomima poremećaja probave. Za UBC je pravilnije reći da se radi o skupini bolesti nego o jednoj bolesti, a u osnovi se radi o kroničnoj upali crijeva nepoznatog uzroka pri kojoj dolazi do pojačane infiltracije upalnih stanica u lamini propriji i submukozi tankog i debelog crijeva. Podjela UBC-a napravljena je prema tipu upalnih stanica koje prevladavaju u promijenjenom dijelu crijeva. Literatura navodi različite oblike bolesti: limfocitno-plazmocitni enteritis, limfocitno-plazmocitni kolitis, eozinofilni gastroenterokolitis, histiocitni ulcerozni kolitis itd. Najčešći oblik koji nalazimo kod pasa i mačaka kućnih ljubimaca je limfocitno-plazmocitni enteritis. Najpoznatiji oblik UBC-a kod ljudi je ulcerozni kolitis i Kronova bolest.

Uzrok nastalih promjena je nepoznat, a vjerojatno se radi o poremećenoj imunoregulaciji u probavnom sustavu pri čemu utjecaj mogu imati genetski čimbenici, hrana i lijekovi, mikroorganizmi u crijevima i psihosomatski poremećaji. Poremećena imunoregulacija dovodi do pojačane infiltracije upalnih stanica što za posljedicu ima oštećenja sluznice crijeva i poremećaj adsorpcije. Klinički se bolest može ovisno o tipu staničnog infiltrata i dijelu crijeva zahvaćenog promjenama očitovati povraćanjem, proljevom, gubitkom tjelesne težine, boli u abdomenu, otežanom evakuacijom izmeta, povećanom količinom sluzi u stolici, krvi u stolici. Simptomi bolesti su dugotrajni i u pravilu progradiraju s vremenom.

Klinički nalaz i krvne pretrage nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze. Kada je klinička obrada pacijenta isključila druge uzroke kroničnog proljeva i kada imamo postavljenu sumnju na UBC, za potvrdu bolesti i utvrđivanja oblika UBC-a nužno je obaviti endoskopsku pretragu probavnog sustava i uzeti uzorke sluznice (biopsija) za patohistološku pretragu. Nakon što smo histološkom pretragom uzorka potvrdili sumnju na UBC i utvrdili tip bolesti, potrebno je procijeniti i intenzitet upalnog procesa kako bi se odredila prikladna terapija i postavila objektivna prognoza.

Terapija se sastoji od dijetalne prehrane i terapije lijekovima kojima nastojimo držati pod kontrolom upalni proces u crijevima. Bolest je kroničnog karaktera i najčešće neizlječiva te je terapija usmjerena više na kontroliranje simptoma nego na izlječenje. Bolest zahtjeva dugotrajno, a često i doživotno uzimanje lijekova.

U terapiji bolesti kontrolirana prehrana jednako je bitna kao i terapija lijekovima pa je nužno da vlasnik životinje ozbiljno shvati preporuke veterinara i striktno se drži dogovora oko tipa prehrane. Osnovna načela kontrolirane prehrane su visokoprobavljivi proteini, prikladan izvor ugljikohidrata, bez glutena i laktoze, mali udio masti, vitamini. Povoljan učinak ima i primjena probiotika i prebiotika u prehrani kao i dodatak omega-3 masnih kiselina iz ribljeg ulja. Za postizanje poboljšanja nužno je poseban režim prehrane provoditi minimalno 6-12 tjedana, a nekada je kontrolirana prehrana potrebna doživotno. Na tržištu postoje gotove veterinarske dijete koje znatno olakšavaju provođenje režima kontrolirane prehrane.

U terapiji UBC-a koristi se više lijekova, a terapija je nužna u svim stanjima u kojima nije došlo do remisije bolesti nakon provođenja kontrolirane prehrane. Terapija je usmjerena na kontroliranje upalnog procesa u sluznici crijeva i može biti dugotrajna pa i doživotna. Dugotrajna primjena protuupalnih lijekova zahtjeva i kontinuirano praćenje pacijenta jer dugotrajna upotreba protuupalni lijekovi mogu izazvati imunosupresiju.

O toj temi možete pročitati i u prijašnjem odgovoru, pod naslovom Dugotrajan proljev.

Stoga, s obzirom  na sve gore navedeno , potrebno je da  veterinar poduzme dodatne pretrage  kako bi se utvrdio uzrok, a i promjena prehrane bi svakako bila preporučljiva.